Revitalizacija ogulinskog kaštela

Početi ću s jednim svojim sjećanjem. I Brinjama. Zašto? Zato, jer je eto, staza koja me dovela u Ogulin u mom slučaju, prolazila kroz Brnje.

Jednog jutra koje je obećavalo kišu, zaputili smo se u Brinje. Mjesto koje mi je, zahvaljujući jednom ranijem usputnom posjetu ostalo u lijepom sjećanju. I tako, obećano – ispunjeno, u Novom Vinodolskom otvorilo se nebo, pa smo donijeli odluku, da se, ako u Senju bude pljuštalo – vraćamo kući.

No eto, sudbina je htjela da u Senju iskusimo upravo nesnosnu sparinu. Na brzinu smo se opskrbili namirnicama (jel, kruh, šunka, sir i nezaobilazana Coca – cola) i zaputili se Jozefinom, kroz Senjsku dragu u Liku. Kišne kapi počastile su nas na Majoriji, i kasnije, dok smo čekali vodičkinju, da nam otvori veličanstvenu gotičku frankopansku kapelu Sokolca na breužuljku u središtu Brinja. No, o tome opširnije neki drugi put, jer se prebacujemo u Ogulin.

U Ogulin stigosmo u podne. Praćeni suncem i plavetnilom neba čistim poput suze. Sunce je sjalo, ni prejako, ni preslabo, pa smo debelu odjeću ostavili na stražnjem sjedalu auta, i Ogulinom šetali u kratkim rukavima.

Ogulin, ubavo mjestašce stisnuto uz ponor koji se naziva imenom djevojke Đule. Đula se prema predaji, od tuge za ljubljenim bacila u u nj. Ista legenda kaže, da se radilo o momku imenom Milan Jurišić, koji je poginuo braneći frankopanski Tounj od turskog napada.

Uz taj ponor, a zapravo kanjon u kojem ponire rijeka Dobra, Frankopani podigoše negdje u 15. stoljeću tvrdi kaštel. Čvrsto kameno zdanje, još i danas stoji u kutu ogulinskog trga hrvatskih domoljuba. I premda je, kroz svojih 500 godina počesto mjenjao namjenu te prolazio kroz, obzirne i bezobzirne obnove i rekonstrukcije, taj svjedok vremena, još uvijek, namjernika i slučajnog, posjetioca očarava samo njemu, svojstvenom atmosferom.

O ogulinskom kaštelu u povijesti su zapisani sljedeći redci:

Nakon razaranja Modruša, i urušavanja frankopanske kneževine, knez Bernardin morao je izgraditi novi sustav obrane. Tada dolazi do uspostave Vojne krajne, a paralelno s time Bernardin gradi (obnavlja) tri utvrde: Ogulin, Ribnik i Novigrad na Dobri. U prilog tome govori međusobna sličnost tih utvrda, i rijetki elementi pronađeni na njihovim pročeljima.

Najstariji prikazi ogulinskog kaštela potiču iz 17. stoljeća, točnije 1639 g. kada u utvrdu stiže carski inžinjer Giovanni de Galliano Pieroni. On donosi sljedeći opis utvrde:

„Stara gradina Ogulin. Pola milje odavde, prema kraju ravnice u smjeru zapada leži jedno brdo kao odrezano od okoliša, čija se ploha uzdiže iznad okolne ravni. Na njoj je podignuta gradina Ogulin, okružena dobrim zidinama i ispunjena drvenim nastambama; na jednoj strani stoji dvorac (palas) (il palazzo), tj. uporište, dobro zidao i povezano vanjskim zidinama. Ispod njega nestaje Dobra u jednoj velikoj, visokoj i tajanstvenoj špilji (in una gran kauerna alta e mirabile, e subito dall' altra parte di esso si lascia uedere un poco poco, ma tanto profondo, che non ui si pur andare e vederlo, se non con grande rischio, e pericolo caderui), da bi se odmah na drugoj strani pojavila i dala se za kratko vidjeti, ali tako duboko, da bi joj se moglo približiti samo uz veliku opasnost. Tada opet odjednom nestaje pod zemljom i ne daje se vidjeti sve dok više od jedne milje dalje ne izroni i započne svoj tijek do utoka u Kupu (Kupla). Ovaj stari grad je po prirodi jak, zahvaljujući čvrstoj pećini na kojoj leži, a zbog dobre izgradnje (e per arte, medianti le mura a' bastanza buone, et alte) zidovi su mu dostatno dobri i visoki. Tu popravci nisu potrebni, osim obnove hodnika na vanjskim zidinama, kao i samog dvora (uporišta), te obnove nekoliko krovova. Izvedba tih radova je naložena i novac odposlan. Zapovijed nad gradinom drži grof Gaspar, sin generala Frankopana koji osim toga zapovjeda i Oštarijama, Otokom, Modrušem i drugdje. „

A uz to, donosi i najranije nacrte kaštela.

Sljedeće informacije i prikaz kaštela 1658‐60. godine donosi vojni inžinjer Martin Stier. On u svom izvješću o Ogulinu kaže:

„Kao prvo, Ogulin leži na stjenovitom tlu, nešto povišen od okolnog zemljišta, opasan vrlo dobrim zidom, te ispunjen drvenim nastambama. Na jednoj strani stoji dvor, A na tlorisu, čija dva tornja B i C, kao i zid među njima D, nisu dovoljno jaki i pucaju na nekim mjestima , te postoji bojazan da ih neki neprijatelj , u napadu, i to samo sa malim topovima u kratkom vremenu sruši i time mjesto stavi pod svoju vlast, jer između Karlovca i prijevoja na Kapeli ne postoji nikakvo drugo mjesto koje bi se moglo suprotstaviti neprijateljskoj sili. Ta tvrđava je postavljena tako, da je ranjiva samo na dva mjesta: 1. pri dvorcu i 2. na mjestu koje je na tlorisu označeno sa E. Ostali dijelovi su strmim provalijama tko dobro zaštićeni, da su neosvojivi. Pri E su i zidovi i tri tornja F,G, H dovoljno jaki i leže ako blizu jedan drugome da se međusobno mogu dobro pokrivati. Sprijeda je već probijen i jarak od 8 stopa dubine, pa kad bi se ga još produbilo i produžilo za 15 ili 18 stopa, bila bi ta strana dobro zbrinuta. Što se drugih strana tiče, to je loše stanje zidova i tornjeva već spomenuto, pa je nužno izgraditi sasvim novu tvrđavu, možda u obliku rogate vanjske utvrde, kako je na tlorisu J, K i L narisano, sa zidom od 50 stopa visine, dolje 9 stopa, te gore 6 stopa debljine, a ispred njega iskopati jarak 27 stopa širok i 20 stopa dubok, kao što to presjek u pojedinostima pokazuje“

Valvasorov prikaz iz 1689 je neopuzdan (iako je paradoksalno, najčešće reproduciran). Primjerice na crtežu su vidljive četvrtaste kule umjesto okruglih i slično, pa se pretpostavlja da je prikaz nastao bez izravnog uvida i s toga ga kao izvor valja zanemariti.

Sljedeći je Hollsteinov plan iz 1701. godine. Taj plan prikazuje Veliki rondel (B) sagrađen ispred sjeverne kule palasa. Očekuje se pronalazak njegovih ostataka u nadolazećim istraživanjima istočnog rova.

Plan s kojeg M. Božičević precrtava, i datira u 18 stoljeće, zapravo potječe s početka 19. stoljeća, i usput daje prijedlog izgradnje uz zapadno pročelje palasa s kojim bi se riješio ulaz na gornje etaže palasa.

Orginal

Precratno

Građevni kapetan 3. ogulinske krajiške pukovnije Matija Stulmayer 1817-1818 godine izrađuje planove kaštela.

I na kraju 19 stoljeća ( 1878. godine) izrađuje se "situacijski nacrt"

Eto tu ću stati, iako i u 20. stoljeću postoji iscrpna građa, s povijesti i početi s smjernicama za obnovu ovog, zaista prekrasnog i poviješću bogatog zdanja.

Ukidanje postojeće prometnice

Time se dolazi do pretpostavke rekonstrukcije Starog grada Ogulina u punom obuhvatu. Ovdje se predlaže ukidanje ceste koja je izgrađena rušenjem jugozapadne trećine Starog grada kako bi povezala prostor „Za gradom“ i centar. U suvremenom prometnom sustavu ova je prometnica neprimjerena s tehničke strane.

Nakon uklanjanja prometnice koja je vremenom postala neadekvatna za promet (uska prometnica je ograničena starim zidanim strukturama) te nemogućnošću rješavanja pješačkog prometa, dovela je do razmišljanja da se ova prometnica izmjesti na pogodniju lokaciju. U smjeru ovakvih razmišljanja je i prijedlog dat kroz prostorne planove – prijedlog Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Ogulina.

Cijeli prostor bi bio uređen za pješački promet. Svakako , veliki zahvat bi bila i izgradnja – rekonstrukcija nekadašnjeg drvenog mosta na zapadnoj strani kaštela. Točnu poziciju mosta tebalo bi utvrditi arheološkim istraživanjem tog dijela terena koji je vremenom zasut. Pretpostavlja se pronalazak ostataka nekadašnjih stupaca koji su držali most, odnosno njihovih ležajeva u zemlji.

Smjernice vezane uz rekonstrukciju korpusa Kaštela

Ø Rekonstrukcija zapadne kule na zapadnom zidu - kula bi se rekonstruirala kao ulazna kula, otvorio bi se zazidani ulazni portal, te izgradio drveni most. Zidovi na kuli bi se dogradili do pretpostavljene izvorne kote, a krov rekonstruirao u smislu povijesnog nagiba i pokrova

Ø ‐ Rekonstrukcija sjeverne kule na zapadnom zidu – nekadašnja barutana. Ova je kula imala kružni tlocrt kojega se započelo rekonstruirati. Ulaz u kulu je bio u samom sjevernom uglu, bio je povišen i moguće ga je obnoviti u skladu s postojećim strijelnicama. Također bi i na toj kkuli bilo nužno povisiti zidove kako bi se uspostavio kontinuirani ophod na pretpostavljenom vrhu zidova (visina ophoda odgovara ostacima nekadašnjeg ophoda na sjevernoj strani palasa.

Ø ‐ Rekonstrukcija južne kule ‐ zatvorenička kula – bi se u potpunosti rekonstruirala.Tlocrtno je ona sačuvana ispod postojeće prometnice (pretpostavka potpunog uklanjanja prometnice). Izgledom je ona slična kao druge dvije zapadne kule s strmim krovom pokrivenim šindrom. S obzirom na buduću namjenu moguće je dograditi i manju prizemnu građevinu s unutarnje strane zidova radi povećanja korisnog prostora.

Ø Rekonstrukcija kule nad kapelom sv. Bernardina. Nad poligonalnom svetištem nekadašnje crkve sv. Bernardina stajala je kula polukružnog tlocrta. Razdjelni vijenac između crkve i kule je bio ispupčeno profiliran i stajao je na mjestu današnje strehe. Svjedočanstvo o toj kuli nailazimo u nacrtu istočnog pročelja kaštela iz 1817. i 1818.. godine (Stulmylerovi nacrti). Čini se da se uzdizala jednu etažu iznad razdjelnog vijenca , a u vrijeme prikaza još uvijek je imala strmi krov (jedini strmiji u odnosu na druge kule).

Ø Rekonstrukcija okolnih jaraka ‐ graba i ulaznih mostova - pretpostavlja vraćanje izvornog izgleda okoliša kaštela. Danas je to zelena zona koju je moguće denivelirati bez problema te uklopiti u urbani okoliš Trga Hrvatskih rodoljuba na istočnoj strani, odnosno na zapadnoj strani gdje već postoji prirodni preduvjet za to.

Ø Rekonstrukcija istočnog ulaza u kaštel - značajan potez koji bi logično zaključio okruženje Trga hrvatskih rodoljuba. Time bi se vratio povijesni izgled trga koji je u nastavku parka, nekadašnjeg Paradnog trga, činio značajnu urbanu formu, a koja se danas ne percipira kao jedinstveni otvoreni prostor u gradu. Pješački promet, te usmjerenost na baroknu osovinu gradska vrata – župna crkvaznačajno bi korigirao funkcioniranje trga, te osigurao višenamjensku iskoristivost (zoniranje sadržaja, odvijanje programa, sjedenje, proširenje ugostiteljskih sadržaja i sl.)

Smjernice vezane uz zgradu Palasa

Sam Palas je u procesu obnove već nekoliko godina.Do sada su (osim hitnih sanacijskih radova) rekonstruirana krovišta uglovnih kula. Studija dalje predviđa:

Ø rekonstrukcija izvornog gotičkog pročelja prema zatečenim izvornim ostacima.

Ø Potrebno je očistiti pročelje od neprimjerenih slojeva žbuke, te detaljno analizirati srednjovjekovne elemente i cjelovito ih prezentirati.

Ø otvaranje zazidanog dvorišnog trijema u smislu doživljaja nekadašnjih otvorenih trijemova. Otvorene trjemove ostakliti

Ø Rekonstrukcija izvornog krova – potkrovlje se stavlja u funkciju, stubište se adaptira

Ø Rekonstrukcija unutrašnjih prostora (npr. sanitarija) je nužna, s tima da je potrebno izvesti nove instalacije primjerene suvremenim standardima, te uvesti suvisao sustav grijanja. Osim sanitarija tu su i prostori u prizemlju koji nisu uređeni, ili su dotrajali (velika ugroza od kapilarne vlage)

Ø Prostor unutar palasa bi bio podijeljen na određene zbirke od kojih bi svakako značajne bile postojeće memorijalna soba I. B. Mažuranić, značajna arheološka zbirka koju treba novelirati novim nalazima i spoznajama u istraživanju prethistorijskih i antičkih vremena (Japodi, Rimljani), nova Frankopanska zbirka koja mora obuhvatiti povijest i značaj nekadašnje plemićke obitelji Frankopan, kao vlasnika Modruša i Vitunja, osnivača Ogulina i graditelja oštarskog svetišta Gospe od Čudesa, kroz kamene spomenike, povijesne dokumente te interaktivne sadržaje prezentirane suvremenim muzeološkim sustavima multimedije. Zbirka legendi ogulinskog kraja – nesretna Zulejka, klečke vještice i sl. ‐ daje pregršt mogućnosti ali traži pedantnu prezentaciju (kule palasa). Tu je i zbirka znamenitih osoba ogulinskog kraja koja može biti prezentirana kroz multimedijalne sustave. Svakako treba računati i na brojne radionice koje ovakav muzej treba imati.

Obnova zgrada unutar dvorišta kaštela

Ø Zgrada nekadašnje konjušnice - nakon temeljite obnove poprimila bi buduću namjenu muzejskog kafića i suvenirnice, te dio službenih prostorija poput preparatorske radionice u potkrovlju i sl.

Ø zgrada uz sjeverni zid - sagradila bi se u tradicionalnom smislu na temeljima nekadašnje građevine. Nova zgrada bi mogla biti namijenjena postavi etnografskog sadržaja

Ø Na mjestu nekadašnje tamnice (samice), u sličnim gabaritima bi se napravio prezentacijski prostor, dvorana za predavanja, manje izložbe i sl. Ova zgrada bi mogla kombinirati zatvoreni sadržaj i mogućnost otvaranja na vanjski prostor i tako osigurati polivalentnost u korištenju.

Ø Zgrada nekadašnjeg stanovanja vojnika, časnika, lječnika - uz rub Đulinog ponora bi bila izgrađena u povijesnim gabaritima, kao jednokatnica s trijemom i dvostrešnim krovom. Pri tome bi se trebalo paziti na kontakt s Ivaninom kućom bajki. Ova bi zgrad bila u gornjoj etaži povezana s ulaznom kulom, kulom iznad svetišta sv. Bernardina, te mogla biti povezana i sa samim palasom. Muzeološki postav mogao bi biti posvećen nekadašnjim obrambenim sustavima – Vojnoj krajini, Osmanlijama, te kasnijim ratovima.

Ø Nakon obnove istočnog ulaznog kompleksa koji se sastoji od prve (istočne) ulazne kule, otvorenog hodnika sa bočnim strijelnicama i zalazne kule (nekadašnje Frankopanove kule s propugnakulom) te povezivanja s okolnim građevinama, u zatvorene prostore trebalo bi dati primjereni sadržaj. Manji upravni prostor nad ulaznom kulom i kulom nad kapelom bio bi primjereni sadržaj (administracija uprave kompleksa bila bi do pet zaposlenika).

Za kraj nekoliko slika ogulinskog kaštela

Vlastita fotografija (dvorišino pročelje palasa)

Izvor: www.radio-ogulin.hr, Pogled prema crkvi iz jedne od kula

Eto, toliko od mene ovog Ponedjeljka!

Orginal sutdije dostupan je na linku (u Dokumenti)

https://croatianheritage.wixsite.com/croatianheritage/dokumenti-documents