BURBUR, ZADNJI GOVORNIK DALMATSKOG / VELJOSKOG JEZIKA (iz grada Krka), PRIČA SVOJ ŽIVOT (nakon hrvatskog teksta pogledajte kako je to zvučalo na izumrlom dalmatskom/veljotskom jeziku godine 1897, kad je Burbur to pričao lingvistu Bartoliju): "Jedne sezone sam ribario s kočaricom škampe, i hvatali smo, na svaki mjesečev mlađ, toliko toga u jednoj turi, a sada se ne vidi ništa (u usporedbi s time), niti jedan se ne vidi. Bit će jedno dvije godine da ih ne vidimo. Nakon što smo uhvatili škampe odlazili bismo kod gazde (barke) kući i tamo se pripremila jedna velika marenda i bili smo svi veseli."
"Dapu se jai stufuot pescuor joina stajaun, co la truota di lačarts e čapaume toič squarts de la loina tuonta rauba in joina cal che mut no se vedaja nolia nanca join. Fero doi jein che nun li vedaime. Dapu che nojiltri avaime čapuot li lačarts, zajaime dal patraun a cuosa, e luok avaime fuot joina maura marianda che sturme toič aleger." Odlomak iz knjige "TAKO SU GOVORILI DALMATINCI I BODULI" više na www.fb.com/dalmatski
Comments