Inače se ne bavim ovim dijelom hrvatske povijesti...
No međutim, postavljanje instalacije Nemanje Cvijanovića pod nazivom "Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik" na vrhu "" riječkoga nebodera" nekako me logički dirnulo.
Riječki neboder, ili Visoka kuća Albori, građen je od 1939. do 1942. prema projektu Umberta Nordija, milanskog arhitekta. Kuću, tj. stambeno-poslovni objekt daje sagraditi Marco de Albori, povratnik iz Amerike, koji u svojim zahtjevima za projektiranje stavlja i protuzračno sklonište, centralno grijanje i spremišta razne robe. Pri izgradnji, Riječki je neboder bio voluminozna moderna višekatnica oštrih linija. Dominirao je, kao i danas, okolnim historicističkim zgradama ne samo visinom, već i pročišćenim stilom bez dekoracija. Volumen razbijaju jedino balkoni, tj. lođe, koji pridonose igri svjetla i sjene na pročelju. Utjecaj Milana vidi se u oblikovanju prizemlja. Ostakljena zona s nadstrešnicom bila je novina u Rijeci, ali već isprobana formula na milanskim ulicama. Sam oblik građevine, šesterokatnice iz koje izvire „toranj“ od dvanaest katova, ugleda se na talijanske srednjovjekovne utvrde (casa a torre). Prizemlje i prvi kat imali su poslovnu funkciju. Po dva stana bila su smještena na katovima od prvog do petog i od sedmog do dvanaestog. Šesti kat bio je „elitni“, sa samo jednim stanom koji je zauzima površinu cijelog kata. Zanimljiva je sama lokacija na kojoj je sagrađen neboder jer je to lokacija nekropole, tj. groblja za vrijeme antičkoga rimskog naselja. Obitelj koja naručuje gradnju, de Albori, obogatila se u Americi za vrijeme prohibicije. Otac Marca de Alborija radio je kao knjigovođa Al Caponea pa se pretpostavlja da je upravo taj novac financirao izgradnju nebodera u Rijeci. Riječki se neboder svojom visinom i specifičnim arhitektonskim oblikovanjem nametnuo kao jedan je od simbola grada Rijeke. Da bi postigli željenu visinu od 53 metra, naručitelj i arhitekt slali su zahtjeve i objašnjenja gradskim vlastima kako bi se promijenio pravilnik o gradnji. Neboder je obložen keramičkim pločicama boje mesa, koje su mijenjane od 1987. do 1989. godine. Svojom visinom dominira i monumentalan je završetak glavne gradske šetnice – riječkoga Korza.
Bez dubokog ulaženja u povijest Rijeke, (tko, što, kako, zašto) iz pozicije nekoga rođenog 1987, počet ću s 1943. godinom kada je Crvena zvijezda prvi puta osvanula na riječkom nebu na krovu riječkoga nebodera. Njeno postavljanje u tom trenutku, (odlukom ZAVNOH - a čijim odborom u tom trenutku presijeda Vladimir Nazor) uz pratnju gigantskog natpisa "Tito" svakako jest imalo smisla.
No, sve se to promijenilo u dva navrata. Prvi puta, 3. 5. 1955, na desetu godišnjicu oslobođenja Rijeke kada je otkriven spomenik Oslobođenju Rijeke.
Spomenik Oslobođenja djelo je kipara Vinka Matkovića i Raoula Goldonija otkriven je na 10 obljetnicu oslobođenja Rijeke, 3. 5. 1955. godine. Riječ je o obelisku u obliku slova „T“. Figura žene (Pobjede) s jače naglašenim rukama personificira snagu i veličinu slobode. Kameni je dio visok gotovo 16 metara (15,60 m) dok je brončana skulptura visoka 3 metra, što spomeniku daje visinu od gotovo 19 metara.
Taj spomenik je svojom univerzalnošću na simbolički način pokopao sve prijašnje umjetničke i polu umjetničke intervencije u tom smislu.
I drugi puta, simbolizam crvene zvijezde pokopan je u razdoblju 1990 - 1995 kada su njeno ime počinjeni zločini genocidnog karaktera diljem Hrvatske.
I tako dođosmo do danas, kada se na vrh riječkog nebodera vraća crvena zvijezda u suvremenoj interpretaciji autora Nemanje Cvijanovića uz bezrezervnu podršku lokalne političke elite. Nepotrebno, budalasto i nedovoljno promišljeno, u svijetlu činjenice da već postoji spomenik koji komemorira vrijeme i događaje o kojima se (kako smatraju inicijatori projekta) ne govori dovoljno a gola istina je da se ti događaji obilježavaju na primjeren način.
Napomena: Spomenik oslobođenja u novije vrijeme je "nadograđen" uklesavanjem imena svih divizija koje su sudjelovale u oslobođenju Rijeke.
P.S. Ovo iznad je samo moje skromno mišljenje, kao običnog građana grada Rijeke, koji već 33 godine živi svoj život, neopterećena prošlošću.
Izvori: Wikipedia, Rijekaheritage
sva italija je katastrofa sa arhitekturom spanija ni bolja bome ni niti francuska i britanija amerika je vrh jer imaju taj TRAMPtowers posvuda international bolje da je obnovija svoju italiju samo crkve su lipe po italiji ali sve se prodaju sada za restorane privatne stane biblioteke i nightklube po ciloj europi manje i manje vjernika ali korejani idu obratno oni se konvert za katolkinje 30 000 na dan, toliko i vise bi ja, zelila mojoj EUROPI !!!!