Dolje, na jugu. U Zaljevu što naliči na jezero, a u podnožju Vrmca, ljudska ruka stvorila je Prčanj.
Ubavo mjesto, s vremenom palacima okitiše, Beskuće, Lukovići, Verone. A prvi Buće. Njihov gotički palac, danas poznatiji pod nazivom „Tre sorrelle“ vezan je uz legendu o trima sestrama beznadno zaljubljenim u istog mladog i stasitog kapetana (o tome više drugi put).
Usred svega, uzdiže se crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Ili lokalno, Bogorodičin hram, okrunjen blistavom kupolom. Bijela labudica, sazdan blještavim korčulanskim kamenom po projektu venecijanskog arhitekta Bernardina Maccaruzzia.
Izgradnja započe 1789 godine, nakon što bogati brodovlasnici uglaviše da će jedan dio troškova pokriti tako što će se odreći dijela dobiti, dok se drugi dio imao namiriti besplatnim prijevozom kamena s otoka Korčule. Bijaše to početak sage od stotinjak godina. Stotinjak turbulentih godina, ispunjenih pokretanjima i obustavama radova, diktiranih političkim i ekonomskim okolnostima u jednakoj mjeri.
Ipak, život ide dalje. Ljudi umiru, ali se i rađaju.Tako je i u tom bokeljskom 19. stoljeću rođen i umro (3. studenog 1806. - 17. kolovoza 1868.), ) Ivo Visin. Prvi hrvatski profesionalni pomorac (kapetan), koji je na svom morskom konju Splendido oplovio svijet.
Vdije taj za života, mnoga čuda. Kuša oceane, zapadne i istočne. Oproba kineska i indijska mora. No na kraju, kući se vrati. U malo mjesto pored mora, u zeleni zaljev jezeru nalik. Tu poživi, ovjenčan slavom, kažu mirno. Ali ne vidje završenu crkvu.
Naposljetku, crkva bi otvorena za bogoslužje 1909, a radovi na detaljima protegnuše se još cijelo desetljeće. U međuvremenu, 1913, biskup Frano Uccellini službeno posveti crkvu.
U sljedećih stotinu godinu u crkvu su se slijevali darovi građana i umjetnika. Posebnog je značaja zbirka slika 20 prčanjskih jedrenjaka. Uz to veliku vrijednost imaju i djela predstavnika venecijanske škole, razni liturgijski predmeti od srebra i zlata a osim njih, tu su i djela slavnog Meštrovića, pa Tomanovića, Lubarde, Rosandića, Radauša, Milunovića, Stojanovića, Mitrića, Đuranovića i ostalih. Uz sve to, pinakoteka crkve čuva i platno Mihovila Florija „Sv. Petar s ključem i pijetlom“ (signirano i datirano 1822.).
Commenti