DK 726.5.033.4 + 726.54.034.7](497.13 Zadar)
Izvomi znanstveni rad
Pavuša Vezić
Zadar, Zavod za zastitu spomenika kulture
Samostan sv. Nikole u Zadru desakraliziran je prije dva stoljeća. Od tada su zvonik i crkva izloreni stalnom propadanju i prostornom narušavanju.
Zvoniku je srušen jedan kat i završna piramida, a u crkvi su podignuti katovi i konstrukcije kasarne. Ona je prije par desetljeca napuštena, a nedavno posve
uništena pozarom. Sa sanacijskim zahvatom u prostoru bazilike uspostavljena je njezina izvorna struktura. Autor nas izvještava o stilskim osobinama njezine
barokne arhitekture, kao i one romaničke na zvoniku, te o dijelovima srednjovjekovne crkve ispod današnje.
Bivši samostan sv. Nikole nalazi se na krajnjem zapadnom predjelu grada povijesne jezgre Zadra. S jedne je strane omeđen sklopom franjevačkog samostana, a s druge gradskim zidinama. Cjelinu tvori bazilika sa zvonikom i stambcnim krilima. Kompleks je, slijedeći sam rub jezgre, longitudinalno razvijen u smjcru sjever-jug. Tu za Zadar neobičnu orijentaciju ima i crkva na cije se začelje prislanjaju stambcna krila. Opatija je bila u funkciji do kraja 18. stoljeca, kada je 1798. godine desakralizirana i pretvorena u vojnu bolnicu, kasnije kasarnu.1
_________________________________
1. C. Bianchi, Zara cristiana, sv. I, Zara 1877., str. 403-406; L. Benevenia, Scampoli di storia patria, Zara 1890., str. 5-30; G. Sabalich, Guida archcologica di Zara, Zara 1897., str. 96-99; V. Brunelli, Storia della citta di Zara, Venezia 1913., str. 387; /. Petricioli, Lik Zadra u srednjem vijeku, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 11-12, Zadar 1966., str. !50; Isti, Ikonografija Zadra do pada Mletačke republike, navedeni Radovi str. 508,512 i 519; N. Klaic -I. Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409., Prošlost Zadra, sv. 2, Zadar 1976., str. 260; T. Raukar -I. PetricioliF. Svelec- S. Pericic, Zadar pod mletackom upravom 1409-1797, Proslost Zadra, sv. 3, Zadar 1987., str. 548; P. Vezić, Nove spoznaje starih građevina u Zadru, Čovjek i prostor, br. 5, Zagreb, svibanj 1989., str. 11; /. Petricioli- M. Domjan- P. Vefic, Sjaj zadarskih riznica, Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od 4. do 18. st. (Katalog izlozbe), Zagreb
1990., str. 27 i 343.
Prcma povijesnim izvorima C. F. Bianchi navodi podatke o starijem i novijem
samostanu i crkvi sv. Nikole.2 Prva se nalazila na samoj obali, na mjcstu gdje je kasnije
podignut bastion sv. Nikole u sklopu renesansnih gradskih utvrda. Na planu Zadra s kraja 13. stoljeca I. Pctricioli pretpostavlja na mjestu prvotne opatije baziliku orijentiranu poput ostalih crkava u Gradu, u smjeru istok-zapad.3 Međutim, na planu s kraja 15. stoljeća bilježi crkvu u smjeru sjever-jug,4 To odgovara bazilici novijeg samostana.
Istraživanja koja su do sada provedena tek u malom dijelu sadasnje crkve, 5
sagrađene u 18. stoljeću, zaista su pokazala pod njom ostatke starije bazilike za koju se može pretpostavljati da je "iz temelja izgrađena kao nova crkva i novi samostan ... u 14. stoljeću", kako to navodi Bianchi. Prema njegovim podacima ta je građevina bila duga 33m, a siroka 13 m, te podijeljena u tri lađe s kolonadama okruglih stupova.6 Taj sklop je izgrađen očito u blizini onog prethodnog od koga je naslijeđen zvonik.
Dakle, istraživanja do sada nisu pokazala ostatke ranosrednjovjekovne crkve, ali su otkrila njezinog predromaničkog kamenog namje5taja i kapitele koji potvrđuju pretpostavljenu baziliku ranog srednjeg vijeka na tom prostoru. Ti su ulomci zacijclo korišteni kao građa i u 14. stoljeću, a potom još jednom kada su u 18. stoljeću dospjeli u zide sadašnje crkve. Posebno su zanimljivi kapiteli. Riječ jc o grupi od ukupno osam dosad otkrivenih glavica s košarom ukrašenom karakterističnim listovima bodljikava akantusa, acantus spinosa. Po tome stoje u bogatoj skupini sličnih kapitcla u Zadru: u bazilici sv. Marije
Velike7 i onoj Sv. Marije Male8;s zatim na kvarnerskim otocima: u bazilikama Raba i
Krka;9 te konacno u gomjojadranskom krugu, u kome slične kapitele imaju bazilike u lagunama Venecije i Akvileje 11. stoljeća. IO
Zvonik je romanička gradevina masivnih kamenih zidova, podignuta u tehnici fino klesanih i uslojeno zidanih blokova. U prizemlju su korišteni i bunjasti kvaderi preuzeti
_____________________________________
2. C. F. Bianchi, n. dj. ,str. 401-403.
3. N. Klnic -I. Petricioli, n. dj. , str. 260 i 285.
4. T. Raukar -I. Petricioli ... , n. dj . , str. 135. I
5. IstraŽivanja su provedena u sklopu građevinskog i sanitarno-higijenskog zahvata na sanaciji crkve i dijela samostana koji su desetljetnim zapuštanjem dospjeli u krajnje zabrinjavajuće stanje.
Radovi su izvršeni 1988. godine sredstvima poduzeća Jugotanker u Zadru. Organizaciju i
nadzor vodio je Zavod za zaštitu spomenika kulture u suradnji s Arheološkim muzejom.
Istraživanja su bila ograničena na dvije veće sonde. Jedna uz pročelje s unutrašnje strane crkve u cijeloj njczinoj sirini, a druga u prednjem dijelu svetišta. Ostale podatke o građevini pružila je analiza struktura samih zidova crkve i spolija ugrađenih u njene konstrukcije.
6. C. F. Bianchi, n. dj., str. 403-406.
7. P. Vežić, Crkva Sv. Marije Velike u Zadru, Diadora, sv. 8, Zadar 1975., str. 134-135.
8. V. Strkalj, ll restauro della chicsa si S. Maria a Zara: Un contributo allo studio dei capitelli corinzi dell' XI secolo nell' Altoadriatico, Antichita Altoadriatiche, vol XXVI, Udine 1985., str. 475-49.
9. N. JakJic, Tipologija kapi tela 11. st. u Dalmaciji, Starohrvatska prosvjeta, ser. m. SV. 13, Split 1983., str. 204-214.
IO. H. Buchwald, Capitelli corinzi a palmette dell' XI secolo nella zona di Aquleia, Aquileia Nostra, 1964., coil. 178-222.
Fotogrametrijski snimak bočnog lica crkve i zvonika Sv. Nikole u Zadru (stanje 1966. godine) te tlocrti prizemlja, prvog, drugog i trećeg kata zvonika (rezultati istražvanja iz 1988. godine)
zasigurno s rimskog gradskog zida. Zvonik nije sačuvan u izvornom obliku niti izvornoj
visini. Sastoji se od prizemlja i tri kata, dok je prvotno imao još četvrti kat i završnu
piramidu. To se vidi na crtežima Zadra iz 17. i 18. stoljeća gdje je zvonik nacrtan u svom
originalnom obliku i visini.11
Njegovu bazu čini kvadrat veličine stranice od oko 5,5 m. Debljina zidova u
prizemlju je oko 120 cm. Na katovima su oni nešto uži. U toranj vode vrata na zapadnoj
strani prizemlja. Tu se čuvaju bočne stranice izvomog ulaza. Na istočnom zidu, sučelice
ulazu, sačuvan je gormji dio monofore na prizemnnoj prostoriji zvonika. Prostoriju natkriva bačvasti kameni svod. Prema katu vodi stubište izgradeno u debljini zapadnog zida, zbog toga šireg od ostalih.
Kat je prema istoku otvoren monoforom sličnoj onoj u prizemlju, dok je prema jugu
i sjeveru otvoren tek poput strijelnice uskim prorezom u zidu. Nad prostorijom je križni
kameni svod oslonjen na ugaone imposte. U svodu je pačetvorinasti otvor kojim se uz
pomoc drvenih stepenica, prislonjenih uz otvor, išlo na drugi kat. Tu je prostorija na tri
strane rastvorena prozorima o kojima svjedoče zazidani otvori na unutrašnjem licu
istočnog i sjevernog zida. Prozor se zacijelo nalazio i na južnom zidu.
Za razliku od donjih, treći je kat na sve četiri stranc rastvoren biforama koje su do
danas sačuvane, ali također zazidane. Posred svake je stupić s impostom na koga se oslanjaju lukovi bifore. S vanjske je strane svaki prozor uokviren plitkom nišom s polukružnim rasteretnim lukom. Iznad njega je kameni profilirani korniz koji na licu zvonika sada tvori krovni vijenac, ali je u izvomom obliku tornja dijelio treći od četvrtog kala. Postoji mogućnost da je takav vijenac dijelio i drugi od trećeg kata i da jc naknadno otučen, sto bi trebalo provjeriti daljnjim istraživanjima.
Četvrti je kat, sudeći po nekim od spomcnutih crteža, bio rastvoren triforama.12 Nad
njima se nalazio zavrsni vijenac i četverostrana piramida. Međukatne konstrukcije između drugog i trećeg kata, te trećeg i četvrtog bile su drvene, a konstrukcija piramide zacijelo kamena.
Prema stilskim osobinama, taj je toranj različiit i ukrasom skroman u odnosu na
skupinu dalmatinskih romaničkih zvonika, 13 koji su vertikalama lezena i horizontalama komiža le arkadicama i konzolama bogatije raščlanjeni. On je licem ravan i tek u gomjim katovima markiran profiliranim vijencima. Otvori na njemu su relativno uske monofore na donjim katovima i plastikom skrorme bifore i trifore na gomjim. Ipak, sve te pojedinosti svojim elementanim oblicima nedvojbeno svjedoče o romaničkoj arhitekturi koju podjednako prepoznajemo u klesarskom dlijetu, zidarskoj strukturi i graditeljskoj formi tornja u cjelini. Po osobinama stila je možda ovom zvoniku najbliži, u zadarskom kraju, onaj u Ninu, do župne crkve, odnosno negdašnje ninske katedrale.14 Nastao je vjerojatno tokom 12. stoljeća.
______________________________
11 N. Klaić -I. Petricioli, n. dj., str. 260.
12 I . Petricioli, Lik Zadra ... , n. dj.
13 T. Marasović, Tipologija predromanickih i romaničkih zvonika u Dalmaciji, Rapski zbornik, Zagreb 1987., str. 289-296.
14 K. Radulić, Romanički zvonik u Ninu, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 2, Zadar 1966.
Tlocrt i bočno lice crkve i zvonika Sv. Nikole u Zadru (rekonstrukcija stanja u 18. st)
Uzdužni presjek i bočno lice crkve Sv. Nikole u Zadru (rekonstrukcija stanja u 18. st)
Unutrašnjost crkve Sv. Nikole u Zadru
Barokna crkva ima u svojoj podlozi ostatke one srednjovjekovne. Bila je to
građevina bazilikalnog rasporeda, Širinom znatno uža i razinom poda niza od današnje
crkve. Sačuvan je velik dio njenog pročelnog zida s dijelovima pilastara na koje su se
oslanjale kolonade, te prag glavnog portala. Širina crkve bila je oko 15 m. Na mjeru od oko 18 m čini se da je bila proširena izgradnjom novih bočnih zidova, od kojih je još sačuvan onaj istočni.I5 S proširenjem je stekla i novu razinu poda. Na pročelju su još sačuvani tragovi njegova bazilikalnog oblika, s kosim zabatima nad bočnim lađama i sama širina srednjeg zabata.
Sadašnja je crkva nastala kao posve nova građevina u 18. stoljeću, nakon 1760.
godine kada su redovnice odlucile temeljito preurediti staru baziliku od koje je ostao
sačuvan tek pročelni i spomenuti istočni bočni zid.16 Oba su preuredenjem visoko nado-
___________________________
str. 71 -86; P. V ežić, Sklop župne crkve Sv. Asela, bivše katedrale u Ninu, Starohrvatska prosvjeta, ser. Ill, sv. 15, Split 1985., str. 206, crtez br. 6.
15 I. Petricioli, n. mj.
16 I. Petricioli- M. Domijan- P. Veiic, n. dj., str. 27.
Poprečni presjek (rekonstrukcija stanja u 18. st) i pročelje crkve Sv. Nikole u Zadru s
ucrtanim rezultatima istražvanja iz 1988. godine (današnje stanje)
građena. Zapadni zid, obje kolonade s galerijama i sklop svetišta sa sakristijom iz temelja su podignuti kao posve nova struktura izgrađena prema projektima koje je izradio zadarski arhitekt A. Piovesan.17
Dakle, prostor građevine je podijeljen u tri broda. Po četiri snažna pilona na jednoj i
drugoj strani dijele srednju lađu od bočnih. Iz pilona se izvijaju polukruž.ni lukovi koji nose zidove galerije, odnosno rastu pilastri koji iznad galerije nose završni vijenac srednjeg broda i dijele njegov prostor u četiri traveja. Lukovi se u petama oslanjaju na profilirane imposte, a u tjemenu su pojacani ključnim kamenom u obliku volute. Otvori galerija posve su jednostavni, pačetvorinasta oblika. Pilastri među njima u vrhu završavaju kapitelom kompozitne forme na koga se oslanja u prostoru snažno istaknut i bogato profiliran vijenac. Svi su ti oblici i konstrukcije fino klesani u kamenim blokovima bijelog vapnenca. Lađu natkriva zrcalasti strop rasčlanjen susvodnicama i prozorima u obliku polumjeseca u svakom traveju. Strop je bio ukrašen štukaturama.
Jednako kao glavni brod, i bočne su lađe pilastrirna podijeljene u traveje. Na pilastre
se oslanjaju polukružni lukovi koji nose pod galerije. U dnu jedne i druge lađe do začelja su vrata što vode u sakristiju, odnosno ophod koji iza prezbiterija vodi prema zvoniku crkve i stambenim krilima samostana. Na drugoj strani, do pročelja, bila su stubista za kor i galerije. Kor je posve uništen, kao i podovi galerija. Prema srednjoj su lađi one rastvorene spomenutim pačetvorinastim otvorima, a prema vanjskom prostoru pačetvorinastim prozorima koji rasporedom odgovaraju redu traveja u crkvi.
Prezbiterij od naosa odvajaju snažni piloni s lukom slavolučne stijene. Piloni su
oblikovani kao snop pilastara s kompozitnim kapitelirna u vrhu, na koje se oslanja
spomenuti završni vijenac srednje lađe. Na njega, pak, položen je luk slavolučne stijene s ključim kamenom u tjemenu. Sam prezbiterij tvori prednji prostor pravokutne osnove i stražnji polukružni. Prednjeg natkriva poluvaljkasti strop ukrašen štukaturama, a stražnjega zatvara oblina apside raščlanjena plitkirn nišama koje se penju i polukalotastim stropom nad njom. Prozori u njenom plaštu povezuju svetište s ophodom koji izvana kruži oko njega.
Crkva sv. Nikole u Zadru u cjelini je zanirnljiv prirnjer arhitekture 18. stoljeća, ostvaren
na neobičnom spoju klasičnog bazilikalnog rješenja kultnog prostora i
klasicizirajućeg baroka u graditeljstvu. Nairne, bazilika s galerijama nad boenim lađama tradicionalni je oblik srednjovjekovne monumentalne sakralne građevine, u Zadru njegovan više negoli u ostalim gradovima Dalmacije, osim dubrovačke katedrale.18 Klasični duh u arhitekturi prisutan je u samom Zadru još od 1600. godinc kada se podiže manirističko pročelje nedovršene crkve sv. Šime,19 ili 1632. kada se gradi barokni prezbiterij, upravo
____________________________________
11 C. F. Bianchi, n. dj. str. 404. , (Bianchi navodi: architetto zaratino)
18 K. Prijatelj, Umjetnost 17. i 18. st. u Dalmaciji, Zagreb 1956., str. 30-33; A. Horvat· Matejčić.
K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 712-719.
19 P. Vežić, Ctkva sv. Marije Velike ... , str. 126, si. 2;
T. Raukilr -I. Petricioli ... , Proslost Zadra, sv. 3, str. 54
Kapiteli 11 . st. ugrađeni u zidove baroknih galerija 18. st. u crivi Sv. Nikole u Zadru
Detalj barokne arhitekture
kapela sv. Šime u starokršćanskoj bazilici sv. Stjcpana.20 U svom su opsegu ove građevine autentični izraz stila vlastitog vremena u Dalmaciji. Međutim, crkva sv. Nikole sa svojim klasicizirajućim formama zapravo je konzervativna tvorevina u razdoblju kada mašta vremena već leprša u oblinama rokokoa; u samom Zadru npr. u nutrini crkve sv. Marije Male već oko 1740. godine.21
Dakle, po samoj ideji o prostoru bazilika sv. Nikole u Zadru izraz je više upornosti
lokalne tradicije u globalnom oblikovanju kultne građevine i vjemosti ove sredine duhu
klasičnih oblika arhitekture, negoli pravom stilu vlastitog vremena. Uz to, njezin puni
izgled nazalost ostao jc trajno nedorečen jer je crkva nedovršena, bez konačnog oblika
pročelja, a time i bez cjelovitosti vlastitoga oblika, osobito u vanjštini građevine. U
unutrašnjosti pak, ostvaren je oblik monumentalne i vrlo skladne cjeline, dojmljive u svom zanimljivom spoju tradicionalne, ali zahtjevne prostorne strukture i baroknih, ali suzdržanih graditeljskih elemenata. Po tome je ova bazilika jedinstvena u Dalmaciji i dragocjena u našem nasljeđu.
__________________________
20 I . Petricioli- M. Domijan- P. V die, Sjaj ... , str. 27,272 i 34.
P. Vežić, Starokr5canska bazilika sv. Stjepana (crlcva sv. Simc, u Zadru, Diadora, sv. 11, Zadar
1989., sl. 5 i 7.
21 I.. Petricioli- M. Domijan- P. V die, Sjaj ... , str. 27,273 i 342.
SAINT NICHOLAS' CHURCH AND MONASTERY IN ZADAR
Pavuša Vežić
In the former St. Nicholas' Monastery in Zadar, which was desecrated in the late
18th century minor conservation works and archaeological research have been recently carried out. They were restricted to the church and bell-tower. In the early Middle Ages a benedictine Abbey was situated there as testified by some fragments of pre-Romanesque church furniture and capitals. In the 12th century a Romanesque five storey bell-tower must have been built by the church. The upper storeys ware articulated with mullioned windows (one or two mullions). Historical sources show that a new monastery church was built in the 14th century. Its remains have been recently discovered under an 18th century baroque basilica. The latter was never finished, especially the front, in contrast to its aisled interior. The church was constructed in 1760 after design of the Zadar architect, Antonio Piovesano.
Više novoih fotografija u galeriji
https://croatianheritage.wixsite.com/croatianheritage/photo-albums
Comments