Tamo pod površinom mora, gdje zakopane u pijeskovitom dnu uvale, tisućljetni san snivaju zidine i tajne rimskog grada, pokraj oronule kuće ribara – plemića u zrak se hitnula kamena tunera.
Jedina trajna, tunera-toreta na istočnoj obali Jadrana, nekada je bila vlastništvo paške plemićke obitelji Palčić. Jednostavni kameni toranj, pokrit stožastim krovom , od 1888. godine stoji kao bezglasan pratioc prošlih tunolova, berbi rodnih trsova i obiranja maslina. Za trajanja, za tih, sada već sto i nešto godina samovanja, potiho je u svoj kamen, za svagda , utkao stihove težačkih napejva i proste šale ribara, čuvajući sjećanja, na ljude zapravo.
Ili točnije, na trud, znoj i muku. Na radosti, veselja i suze. Životne uspone i padove. Tragedije. Na život. Živote. Vrijedne življenja.
Tu se na kamenom žalu caske vale, u oblaku svetih mirisa Mediterana i vječno zapljuskivanje valova, tisućljećima ispredalo legende. O potonuću davnog grada. O brizi Boga za pravedne. O Boni i njenom pastiru. I nastanku novog Paga. Onog, kojeg danas zvou starim.
Tako kažu da narodna legenda, pamti dvije sestre. Bonu (dobru) i Malu (zlu) . Pamti i neznanca, slučajnog prolaznika a zapravo anđela. Poslana od Boga da iz osuđena grada spasi pravednike. Na dan izvršenja kazne, anđeo izvede Bonu iz grada koji uskoro nestane u subotu potresu i ostavi je na drugom kraju otoka. Bona ondje sretne mladog pastira te skupa osnuju novi grad, Pag
Povijesni izvori, kao i legende o amtičkoj Cissi ne donose mnoštvo podataka. Povjesničari ne mogu sa sigurnošću utvrditi razlog potonuća grada. Jedni, krive podizanje razine mora. Drugi, odron, klizanje zemlje, uzrokovano rušenjem velikog potpornog zida. Treći potres. Kako god bilo, sigurno je da je u gradu bio smješten raskošni ljetnikovac obitelji Calpurnia. Kao i to da su valovi (po svjedočenju mještana) sve do sredine dvadesetog stoljeća na žalo izbacivali rimske zlatnike.
Ponad Caske, na glavici brda, vjetar, kiša i sunce već gotovo cijelo jedno tisućljeće, rune kamen utvrde i zidove romaničke crkvice Sv. Jurja. Tu su pronađeni jedan bizantski zlatnik i nekoliko starohrvatskih grobova. Posebno je značajan onaj s kosturom "Male od Caske". Njen jedinstven nakit, kojim je okićena na putu u vječnost, nosi sjećanje o poimanju lijepog i luksuznog u turbolentnom vremenu doseljavanja Hrvata.
Danas je Caska mirno mjesto s kućama za odmor nedaleko nemirne i užurbane Novalje, s ostacima prošlosti rasutima uokolo.
Na brdu obraslom vječno zelenom borovinom, drevna utvrda s crkvicom Sv. Jurja. Uz obalu, tunera i i ornula kuća Palčoća. Malo dalje među modernim kućama , ruševna crkvica nepoznatog titulara. Pod morem potonuli grad.
Commentaires